Tražeći nešto na internetu , naiđoh na svoju sliku, iz 2016.g. i tekst od nje vodio na jedan intervju , na koji sam zaboravila, jer na žalost ja sve radim spontano, ne namerno i iskreno. Ne znam da li je to dobro ili loše ???
http://krusevacpress.com/rodaci-odbijaju-da-vode-brigu-o-starima/
Pričala sam o trenutnom stanju u mom poslu negovateljice, taj posao radim uporedo sa drugim poslovima dvanajest godina, od kada me je zadesila kriza kao i mnoge nas u ovoj državi. Kao i ostale poslove i taj posao sam radila i radim savesno, sve što nisam znala naučila sam obukama u školama, klinikama i u privatnoj praksi u radu sa ljudima na terenu. Ja nisam teoretičar, već praktičar i radom pokazujem svoje znanje.
Elem zašto ovo pišem sada, jer sam zaključila i radom, radom drugih ljudi, da naši stari , bez obzira u kom su zdravstvenom stanju, naše tj. vaše otsustvo im mnogo smeta, kao što će i vama smetati kada dođete u njihovo vreme jer to je neminovni tok života.
Pa samim tim ako želite da i vama starost bude mirna, lepa , stabilna potrudite se da i vi vašim najmilijima to obezbedite. Ne mora da su to roditelji , to su i vaši rođeci, komšije, negujte stre, da bi i na vas neko obratio pažnju kada budete u njihovim godinama. Mnogi će reći, ala ova lupa, ali to vam pričam iz iskustva u radu sa strarim osobama.
Ovo nije reklama, da se odmah razumemo, kada kažem treba im pažnja, recimo da se makar telefonom čujete s njima svakoga dan, samo da vam čuju glas i da znaju da nekome pripadaju da neko misli na njih.
Obezbedite im, kažem vam nebitno na njihovo zdravstveno stanje da ih neko obilazi ako to već vi ne možete zbog posla, ili ste daleko. Ne mora to svakoga dan, možete dva , tri puta nedeljno, da oni zaju da mogu da računaju na nekoga. često kažete može to neki rođak, ali verujte mi iz iskustva znam da to nije isto.
Recimo, trenutno obilazim gospođu , tri puta nedeljno, po sat dva,kako njoj odgovara. Ona ima baš aktivan život i ako ima 74. godine.
Angažovo me je njen sin da je obiđem, proverim da li je popila lekove, da li redovno jede, jer kada su ljudi sami često ih mrzi da jedu , a i sami znamo gde to vodi, da odem s njom do lekara ako je potrebno i td. Eto čisto da joj se nađem pri ruci, i ako ima puno rođaka i prijatelja.
U početku je imala odbojan stav . zašto da neko brine o njoj, ona još može i td. Međutim, ima tu i početak demencije, koja se teško otkriva, i popuštaju neke osnovne funkcije neprimetno. I ne znajući u saradnji sa njenim sinom smo to, što bi se reklo u letu rešili da ona nije ni prmetila, i nastavlja kvalitetan život i dalje.
Njoj sada nije potrebna moja stalna pomoć, ali ona jedva čeka da dođem da popijemo kafu, pa sam uvela šetnju po gradu i ako ona stalno šeta, ali puno, puno mi puta kaže kako joj to mnogo prija. Jeste tu meni bitan i materijalni momenat, ali verujte mi kada dođete a neko želi da vas poljubi , i kada vidite kako vam se obraduje, sve ostalo je manje važno – ispinjena mi je duša.
Sitnica nekada puno znači.
Mislite na svoje najmilije, da nebude ono što često čujem : “Žao mi je što više nisam proveo/la sa njim /om, što nisam pružio/la više i tako dalje . ” , mislite na vreme i na svoje godine koje dolaze .